Sam naziv drekavac film je dobio po istoimenom južnoslavenskom mitološkom, fantastičnom biću, koje se pojavljuje u filmu kao jedan od glavnih pokretača radnje. Biće je to, koje po pučkom vjerovanju, napada po mraku te u snu proganja grešnike koji se nisu pokajali za svoj zločin.

Glasanje, odnosno “dreka” koju proizvodi, podsjeća na plač djeteta i zavijanje vuka. Izgled drekavca varira s krajem u kojem se širila usmena predaja, pa se tako može pojaviti u obliku ptice, bijelog psa, bijele šumske magle ili dlakave glavate nemani koja se skriva u špiljama i pećinama. Mit i pučko vjerovanje o drekavcima poslužilo je Ivanu Mokroviću kao temelj oko kojeg je izgradio svoju filmsku priču o lovcu Aleksandru. Koristeći fantastično biće kao glavni motiv, Mokrović se odlučio otići korak dalje od igranog filma te je na platno zajedno sa skladateljima Vidom Adamom Hribarom i Dinom Osmanagićem donio rock operu, jedinstvenu glazbenu struktura bez govornih dijelova, odnosno koja se pjeva uz glazbenu pratnju moderne orkestracije. Za predočavanje o kakvom se žanru radi dovoljno se s podsjetiti nekih od poznatih rock opera poput Isus Krist Superstar (1971.) ili Fantoma u operi (1986.) Andreya Lloyda Webbera i Time Ricea te Komedijine uspješnice Gubec beg (1975.) Karla Metikoša i Ivice Krajača.

Arteist.hr