‘Nulti krajolik’ redatelja Bruna Pavića proglašen je najboljim hrvatskim dokumentarcem 2021. godine. Film se nalazi na hibridnoj razmeđi dokumentarnog, igranog i eksperimentalnog, odašiljući snažnu ekološku poruku očuvanja prirode kroz scene suživota ljudi i devastirane, toksične industrije na jadranskoj obali, koja svakodnevno predstavlja zdravstveni rizik tamošnjem stanovništvu.
Sniman je u zoni derutnih  industrijskih postrojenja koja su često odlagališta otpada. U sklopu nekadašnje tvornice Jugovinil autor upućuje snažnu društvenu kritiku i poziva na ekološku svjesnost.

U najavi filma Nulti krajolik izdvajamo razgovor autora za portal Dokumentarni.net

“Industrijski objekti koje vidimo u filmu nalaze se u Kaštelanskom zaljevu, koji je potpuno devastiran, ali suživot tvornica, lokalnog stanovništva i turizma na svoj način funkcionira. U filmu prikazujemo odlagalište otpada Karepovac, koji je danas saniran te cementare koje još uvijek rade iako je cement već iscrpljen. Tu su i dvije neaktivne tvornice – bivši Jugovinil i tvornica azbesta Salonit u Vranjicu. O bezbrižnosti ljudi najbolje govori podatak koji sam pročitao u jednom doktorskom radu o životu u Kaštelima. Bio je slučaj da su se ljudi kupali u moru zagađenom nekakvom bijelom pjenom. Iako su dobili kraste po tijelu, nastavili su se i dalje kupati zbog sentimentalnih osjećaja prema moru ispred njihove kuće. O budućnosti objekata ne zna se puno, no postoje glasine da je jedna od tvornica trebala postati prihvatilište za migrante. Krajolik bi bio puno ljepši kada bi se to sve porušilo, ali to je vjerojatno utopija. Krivca za cijelu situaciju teško je imenovati – politike, političari, biznismeni, mafija, a vjerojatno ima nešto i u narodu. Na kraju, nije stvar samo u narušenoj estetici krajolika, nego i stvarnim opasnostima za zdravlje stanovnika koje su i dalje prisutne.”

Jedan od najzanimljivijih segmenata “Nultog krajolika” apostrofira upitnu zdravstvenu ispravnost prehrambenih proizvoda koji nam svakodnevno stižu na stol. Poantu ste tražili i kroz koze koje se motaju po nekadašnjoj tvornici Jugovinil, čije organsko mlijeko potom dolazi na lokalnu tržnicu… Postoji još nekoliko primjera, poput upitnih smokava, plastenika cvijeća tik do odlagališta otpada itd.

Izvor: https://www.dokumentarni.net/2021/08/11/bruno-pavic-svjesno-mijesam-rodove-i-zanrove/

Film je osvojio i nekoliko međunarodnih nagrada.

NAGRADE

2022  Top of the Docs, nagrada za najbolji hrvatski dokumentarni film
2022  Dokumetar, nagrada za najbolji hrvatski dokumentarni film
2021  nagrada “Ivan Martinac“ (za kreativno i inovativno korištenje filmskog jezika), Split Film Festival, Split, Hrvatska
2021  Posebno priznanje, International Festival Signs of the Night, Bangkok, Tajland

FESTIVALI

2023  International Film Festival Transcending Borders, Paris, Francuska
2022  Eco-film Festival Mljet, Mljet, Hrvatska
2022  Euganea Film Festival, Padova, Italija
2022  9. Okolišni filmski festival, Zagreb, Hrvatska
2022  Fribourg International Film Festival, Fribourg, Švicarska
2021  Cinema Vérité – Iran International Documentary Film Festival, Teheran, Iran
2021  Dani Hrvatskog Filma, Zagreb, Hrvatska
2021  International Festival Signs of the Night, Bangkog, Thailand (*Posebno priznanje)
2021  Split Film Festival, Split, Hrvatska (*nagrada “Iva Martinac)
2021  Astra Film Festival, Sibiu, Rumunjska
2021  Liburnia Film Festival, Opatija, Hrvatska (*nagrada filmu “Nulti krajolik“ za najbolju fotografiju i najbolji zvuk)
2021  Pula Film Festival, Pula, Hrvatska
2021  South East European Film Festival (SEEfest), Los Angeles, SAD
2021  32nd Trieste Film Festival, Trieste, Italija
2020  25th Ji.hlava International Documentary Film Festival, Jihlava, Češka

Bruno Pavić (1988.) hrvatski filmski redatelj, scenarist i direktor Split Videoart Festivala, međunarodnog festivala videoumjetnosti. Nakon završenog diplomskog i magistarskog rada na Umjetničkoj akademiji u Splitu, studiju Filma i videa, bavi se režijom igranih i dokumentarnih filmova, te videoumjetnošću.Sudjeluje na  domaćim i međunarodnim filmskim festivalima i izložbama.

Njegov prvi film dugometražni igrani film Vlog (2014.) nastao je kao magistarski projekt, a uvršten je u glavni program 61. Pulskog filmskog festivala. Sljedeći Pavićevi filmovi, srednjemetražni dokumentarni esej Split Screens (2020.) i dugometražni dokumenatrni hibrid Nulti krajolik (2020.) bave se splitskim temama. Nulti krajolik (2020.) premijerno je prikazan u sklopu natjecateljskog programa “Between the Seas” na 25. Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma u Jihlavi.