Loša ekonomska i gospodarska situacija, korupcija, nezaposlenost, dužnička kriza, bezperspektivnost, ratno profiterstvo, pljačka i deindustrijalizacija, samo su neki od gorućih problema hrvatskog društva. Sociokulturna transformacija hrvatskog društva i kulture očituje se u devalvaciji društvenih vrijednosti. Manifestira se u krizi morala, dezorijentaciji i nedostatku društvene solidarnosti. Hrvatskoj su prijeko potrebne korjenite ekonomske i sociokulturne promjene. Potrebne su joj razvojne inicijative, ali mnogo puta se o tome govorilo i pisalo, a mi još uvijek ne znamo tko će ih pokrenuti? Vlada, korumpirana politička elita, MMF, EU?

Stopa siromaštva raste iz dana u dan i zove na uzbunu.

 

Stéphane Hessel (1917–2013), jedan od sudionika u izradi Deklaracije o ljudskim pravima upozoravao je svijet da je ravnodušnost najgori stav. Kad smo ravnodušni dopuštamo da ''strukture grijeha'' postupno zahvate sve pore našeg društva. Hessel stoga svijet poziva na pobunu i kulturnu revoluciju.

 

Zaista je krajnje vrijeme da se trgnemo iz tranzicijskog drijemeža i sintagmu ''to me se ne tiče'' zamijenimo ''to me se tiče''. Krajnje je vrijeme da se mobiliziramo i prekinemo hrvatsku spiralu šutnje. Ako to ne učinimo, nemamo se pravo žaliti kako nam je i kako će nam biti sutra. Ako se mi kao društvo ne promijenimo, ni institucije ove zemlje se neće promijeniti. Krajnje je vrijeme da časni i pošteni građani ove zemlje nauče hodati uspravne glave, bez straha. Krajnje je vrijeme da se obespravljeni i obeshrabreni građani nauče koristiti instrumentima demokracije kako bi izazvali institucije na promjene. Krajnje je vrijeme da robovsku orijentaciju zamijenimo pobjedničkom, a ideološke podjele zamijenimo društvenim konsenzusom, jer ključ izlaska iz ove krize leži u svakome od nas.

 

Zašto kukati kako su nam sve banke u stranom vlasništvu kad možemo pokrenuti ''banke solidarnosti'' ili ''banke za nezaposlene''? Zašto prolijevati mlijeko po pašnjacima kad možemo pokrenuti fair trade trgovine i okrenuti leđa velikim korporacijama. Ima mnogo ljudi koji bi radije nabavljali svježu hranu izravno od eko proizvođača, nego kupovali jeftinu robu s polica velikih trgovačkih lanaca. U Hrvatskoj za socijalne poduzetnike ima puno posla, ali da bi znali što i kako, potrebno je promijeniti način razmišljanja, te pokrenuti kreativne potencijale i ne posustati kod prve prepreke. Ekonomiju zla potrebno je zamijeniti globalizacijom solidarnosti. Mi smo ti koji možemo i moramo političkim i ekonomskim elitama nametnuti nova pravila igre, samo ako se probudimo i mobiliziramo.

 

Hrvatskoj su potrebni pošteni i konstruktivni aktivisti koji će hrabro ustati protiv partitokracije, sluganskog mentaliteta, korupcije, oportunizma i beznađa. Potrebni su joj apostoli društvene sreće, angažirani pojedinci koji se ne mire s nametnutim ideologijama i diktaturom relativizma. Potrebni su joj aktivisti koji će ekonomiju nasilja zamijeniti ekonomijom zajedništva. Hrvatskoj ne trebaju lažni spasitelji i trgovci magle koji rade u sprezi krupnog kapitala i politike. Ne trebaju joj ni oni aktivisti koji s govorom mržnje siju ideologije i nove podjele u hrvatskom društvu. Kod nas bi svi radili neke ''čiste poslove'', a one ''nečiste'' bi prepustili drugima. Ali, bez razvijanja društvenih kreposti nema gospodarskog napretka i zato su nam potrebne strukturne promjene.