Organizatori su me pozvali da sudjelujem u tribini na temu „Globalizacija, diktatura ralativizma i sukob civilizacija” koja je održana u utorak 23. travnja u prostorijama Nadbiskupijskog sjemeništa u Splitu. Na tribini koju je vodio odlični mr. sc. Josip Markotić, sudjelovali su i prof. dr. sc. fra Ante Vučković i odvjetnik Zvonimir Hodak,

Sudionici tribine (s lijeva na desno): Hodak, Letica, Vučković i Markotić
Nova normalnost ili Teror političke korektnosti
Na tribini sam govorio o fenomenu „nove normalnosti”, tj. o procesu definiranja novih društvenih (zakonskih, kulturnih, običajnih, religijskih i inih) normi i običaja koji mijenjaju predodžbe ljudi i društava o normalnom i nenormalnom, zdravom i bolesnom, dopuštenom i zabranjenom, moralnom i nemoralnom, grješnom i bezgrješnom.
Za ilustraciju „nove normalnosti” izabrao sam tri primjera: (1) normalizaciju homoseksualizma: od smrtnog grijeha, teškog psihičkog poremećaja i teškoga kaznenoga djela u potpuno normalni stil života i spolnu usmjerenost; (2) normalizaciju nekad etički krajnje upitnog i nezakonitog procesa unajmljivanja maternica za rađanje djece po narudžbi neplodnih ili istospolnih parova i (3) stvaranje represivnog kulturnog, medijskog i političkog ozračja u kojem je zabranjeno ili „nenormalno” lijepoj ženi javno kazati da je – lijepa.
Kako ću o surogatnom majčinstvu ili „uzgoju beba po narudžbi” pisati na ovom mjestu u skoroj budućnosti, ovdje ću ponoviti ono što sam kazao o pretvaranju običnoga ljudskog, preciznije muškoga, komplimenta u politički nekorektan govor.
Zabranjeni predsjednički kompliment
Na prvi pogled, priča o iznuđenoj javnoj isprici američkog predsjednika Baracka Obame zbog nedužnog i krajnje simpatičnog komplimenta upućenog jednoj doista lijepoj ženi, uz to, osobnoj i obiteljskoj prijateljici i velikoj pravosudnoj i političkoj zvijezdi u usponu, Kamali Harris (sve više ljudi u njoj vidi idealnu demokratsku kandidatkinju za prvu žensku i obojenu predsjednicu SAD-a) djeluje kao nadrealna šala smišljena za prvotravanjski Dan budala.
Čitatelja koji nije pažljivije pratio taj slučaj, podsjetit ću na srž priče. Govoreći nakon Kamale Harris, na jednoj dobrotvornoj večeri koju je u Kaliforniji organizirala Demokratska stranka, Obama je prvu ženu glavnu državnu odvjetnicu te države koja ima indijske, bjelačke i crnačke pretke naprosto obasuo komplimentima. Rekao je kako je: “Državna odvjetnica Harris je briljantna, predana i čvrsta. Ona je upravo ono što se traži od svakoga tko se bavi pravosuđem i brine se o tome da svi imaju pošteni tretman. Ujedno je sjajna prijateljica i velika (moja) potpora svih ovih godina “. Zatim je, uz široki osmjeh, zaključio: „Usput je i daleko najzgodnija državna odvjetnica u zemlji.”
Od niza pridjeva-komplimenata koje joj je uputio (briljantna, predana, čvrsta, sjajna prijateljica, velika potpora), jedan se pokazao apsolutno politički nekorektnim ili, starim žargonom kazano, politički nepodobnim: kompliment o ljepoti („daleko najzgodnija državna odvjetnica u zemlji”).
Kako su ljudski, pa i muški estetski ukusi i predodžbe o ljepoti različiti, ovdje ću objaviti dvije fotografije žene kojoj je Obama uputio, po meni, zasluženi kompliment.

Kamala Harris (službena fotografija)
Iako je Barack Obama govorio ono što MISLI i iako je to izrekao u opuštenoj, neformalnoj situaciji, glasnogovornik Bijele kuće (Jay Carney) bio je, zbog pritiska ratobornih feministkinja, prisiljen na ispriku: “Predsjednik ni u kojem slučaju nije želio umanjiti profesionalne kvalitete i sposobnost državne tužiteljice. Predsjednik potpuno razumije izazove s kojima se žene susreću na radnome mjestu i da ih zato ne treba suditi po izgledu.”
Kako osobno smatram kako je kultura u kojoj je nepoželjno, zabranjeno i opasno davati komplimente patološka kultura, moj je javni apel u Splitu i ovdje isti: ne bojte se i ne ustežite se lijepim i manje lijepim ženama kazati da su lijepe. Jer će im biti drago, a ni Njemu neće biti mrsko.

S.L./www.velecasnisudac.com